Stanari Tasi: to tko plaća, a tko ne plaća lipanjski depozit

Od ove godine stanari više nisu dužni plaćati Tasi sve dok se imovina u kojoj žive koristi kao glavno prebivalište i ne spada u katastarske kategorije A1, A8 i 9.

Sadržaj
Od ove godine stanari više nisu dužni plaćati Tasi sve dok se imovina u kojoj žive koristi kao glavno prebivalište i ne spada u katastarske kategorije A1, A8 i 9.

Tasi ove godine više ne plaća na primarno mjesto stanovanja, osim ako je to svojstvo da padne u katastarskim kategorije A1, A8 i 9, a zatim i luksuznim i vrijednost. Općinski porez na nedjeljive usluge tako postaje sve više i više spektakularan za imu, komunalni porez na imovinu rođen kao zamjena za ICI. Glavna razlika između Imua i Tasija je u tome što, međutim, za potonje uglavnom ne brine samo vlasnik već i oni koji posjeduju imovinu, dakle oni koji žive u najmu. Do prošle godine stanar je morao plaćati dio poreza između 10 i 30%, a ostatak je plaćao vlasnik. Jedna općina u rezoluciji je morala utvrditi koja je kvota na čelu jedne, a koja na čelu druge.

Od 1. siječnja 2022-2023. godine, zbog Zakona o stabilnosti, Tasi se više ne plaća glavnoj neluksuznoj kući, a ovo se izuzeće odnosi i na stanare koji kao takvi više neće morati plaćati polog zbog dospijeća ostale godine, 16. lipnja. Međutim, izuzeće se primjenjuje samo ako je stanar iznajmljenu imovinu koristio kao glavno prebivalište i sve dok nije luksuzna nekretnina. U ovom će slučaju još uvijek morati platiti iznos poreza u svojoj glavi. U ostalim slučajevima, odnosno kada unajmljena imovina ne spada u katastarske kategorije A1, A8 i A9, naplatit će se komunalni porez na nedjeljive usluge, samo za udio između 30 i 90% vlasnika.

Dakle ukratko:

  • ne luksuzno iznajmljena nekretnina: stanar ne plaća Tasi dionicu - vlasnik ga plaća između 30 i 90%
  • luksuzno iznajmljena imovina: stanar i vlasnik plaćaju svoje udjele, tj. između 90 i 70 posto za vlasnika i između 10 i 30 posto za vlasnika.